U Filadelfiji postoji jedan-na-jedan laptop program, tako da učenici, koristeći svoje laptopove svakodnevno, u školi i van nje, dobijaju pristup informacijama. Postoji jedna bitna stvar na koju svaki nastavnik treba da se navikne, jednom kada učenici dobiju alat koji im obezbeđuje pristup informacijama, a to je da morate prihvatiti kao prirodnu ideju dopuštanja neuspeha, kao dela procesa učenja.
![]() |
| photo credit pixabay.com |
Sada sam nastavnik u Pensilvaniji, gde predajem na Sajens Lideršip Akademiji, koja je škola partner između Instituta Frenklin i školskog okruga Filadelfije. Mi smo državna škola za učenike od 9. do 12. razreda, ali smo prilično drugačiji od drugih. Prihvatila sam baš ovo radno mesto zbog toga da bih bila deo ovakvog pristupa učenju, koji potvrđuje ono što i sama mislim o načinu na koji deca uče i koji zaista želi da otkrije šta je sve moguće ostvariti onog trenutka kada napustimo neke od obrazovnih obrazaca prošlih vremena, pomak od šturosti informacija tokom školovanja moje bake, mog oca, pa čak i mog školovanja, do trenutka kada informacija imamo na pretek. Dakle, šta činiti kada su informacije svuda oko vas? Zašto bi deca uopšte dolazila u školu kada informacije mogu da dobiju i na drugim mestima?